Magijske prakse, kroz povijest i u različitim kulturama, često su koristile simbole, predmete i rituale kako bi ostvarile svoje ciljeve. Ovi simboli i predmeti imaju različita značenja i funkcije unutar magijskih praksi, često se koriste za povezivanje s višim silama ili energijama te za postizanje određenih ciljeva. Primjena ovih predmeta i simbola može varirati između različitih praksi, ali neki od njih imaju univerzalno značenje ili primjenu.
Metali poput olova, srebra ili bakra imaju svoje mjesto u mnogim magijskim praksama. Olovo se često koristi kao simbol čišćenja ili sakupljanja energije jer se vjeruje da ima sposobnost apsorbiranja negativnosti ili zadržavanja energije. Srebro se povezuje s zaštitom od zlih sila ili negativnih utjecaja, dok se bakar smatra metalom povezanim s duhovnim i energetskim vezama. U nekim kulturama, različiti metali koriste se za izradu amuleta ili talismana koji imaju za cilj prizvati određene energije ili zaštiti pojedinca od negativnosti.
Osim metala, različiti simboli imaju svoje značenje u magijskim praksama. Na primjer, pentagram se koristi kao simbol zaštite i ravnoteže, a njegove različite orijentacije ili dodatni simboli unutar pentagrama mogu imati različite interpretacije. U nekim praksama, različiti simboli koriste se za povezivanje s određenim božanstvima, elementima ili energijama.
Korištenje ovih simbola i predmeta često ima korijene u uvjerenju da ti elementi posjeduju određenu energiju koja se može aktivirati ili upotrijebiti u magijskim radnjama. Također, vjeruje se da ovi simboli i predmeti služe kao kanali za povezivanje s onostranim silama koje zahtijevaju određenu pripremu ili prihvaćanje kako bi se postigla željena svrha.
Iako mnoge modernizirane zajednice možda ne prakticiraju očigledne oblike magijskih rituala, mnogi aspekti tih praksi i dalje su prisutni. To uključuje korištenje kristala, tarot karata, amuleta ili drugih predmeta u današnjem društvu, često u kontekstu samopomoći, duhovnog rasta ili povezivanja s unutarnjim bićem.
Unatoč svemu, ključna komponenta u magijskim praksama, bilo da su tradicionalne ili modernizirane, je volja i emocionalni angažman osobe koja izvodi rituale. Emocije, namjera i fokus koje osoba unosi u magijski čin smatraju se bitnim za postizanje željenih rezultata. To je ono što daje snagu čitavom procesu i što čini srž okultnih praksi i njihove duboke povezanosti s ljudskim iskustvom.